Alfred Nobel: trgovac smrti ili prijatelj čovječanstva?

Švedski kemičar, mirotvorac, dramski pisac, donator i inovator. Punim imenom Alfred Bernhard Nobel, bio je genijalac od rođenja. Za života je patentirao čak 355 izuma, a svjetsku slavu u svijetu znanosti osvaja 1865. godine kada svijetu predstavlja svoj najvažniji izum, detonacijsku kapsulu kao osnovu za daljnju tehnologiju eksploziva. Upravo su ga zato i nazivali genijem zla i trgovcem smrti, ali on se ipak smatrao dobrotvorcem koji se zalaže za napredak čovječanstva.

”Jedini cilj mog života bio je širiti znanje, uvjeren da to znači prije svega širiti blagostanje.”

Detonacijska kapsula

Sadržavala je živin fluminat, osjetljiv eksploziv pomoću kojeg se nitroglicerin mogao sigurno paliti u svako doba. Iako je taj upaljač bio osnovu za daljnji razvoj eksploziva, Nobel nije postigao ništa kako bi se nitroglicerin mogao lakše prevoziti ili baratati njime. Tada je Nobel odlučio potražiti način kako bi ukrotio nitroglicerin. Krenuo je ispitivati sve vrste poroznih i kemijskih inertnih tvari, sve dok 1887. godine nije naišao na zapravo poprilično rasprostranjenu rudu, nalik na tijesto-infuzorijsku zemlju, koja je bila za 25% slabija od čistog nitroglicerina, ali ipak mnogo snažnija od baruta koji se u to doba tvornički proizvodio.

Nobelovo otkriće bilo je smatrano ”slučajnim”. U to je vrijeme kružila priča da je na svoj izum slučajno naišao kada je malo nitroglicerina kapnulo u infuzorijsku zemlju. Takve su glasine Nobela poprilično smetale pa ih je odlučio stišati izjavom kako do svog otkrića nije došao slučajno nego je rezultat sustavnog istraživanja, što je potvrdio i sa svojih ostalih 354 patenata.
Mirotvorac i dramski pisac

Pored svih patenata i izuma koje je vlastoručno stvorio, Nobel je pokazivao i interes za socijalna pitanja, zalagao za mir u svijetu, a ni poezija mu nije bila stran pojam. Za života je napisao nekoliko radova, a dvojezična drama ”Nemesis” je njegovo najpoznatije djelo. Drama u četiri čina koja je bazirana na stvarnom događaju, a glavni lik jest Beatrice Cenci koja je osuđena na smrt te pogubljena u 1599. u Rimu, a Nobelova knjiga daje njegovo viđenje događaja koji su prethodili toj kazni. Drama ”Nemesis” prvi je put objavljena u Parizu 1896.godine, prije njegove smrti.

“Trgovac smrću je mrtav”

“Doktor Alfred Nobel, koji se obogatio pronalaženjem načina da se ubije što više ljudi u što je moguće kraćem vremenu umro je jučer”

Pogrešnom objavom o njegovoj smrti u jednom francuskom listu te usporednim osuđivanjem njegovog najvažnijeg izuma naveo je užasnulo je samog Nobela koji je od tada bio opsjednut time što će ostati iza njega kada stvarno umre. To ga je potaknulo na veliku odluku: ostavljanje naslijeđa svijetu kako bi ostavio sjećanje na sebe. Sedam godina nakon, u malom švedsko-norveškom klubu u Parizu, Nobel je potpisao oporuku i ostavio dio bogatstva Švedskoj kako bi utemeljio Nobelovu nagradu

Nobelova oporuka

Iz svoje je oporuke izostavio čitavu obitelj te tako šokirao javnost. Bogatstvo od 31,5 milijuna švedskih kruna ostavio je ”čovječanstvu”. Svoju je oporuku napisao na malom poderanom komadiću papira.

”Ja, potpisani Alfred Bernard Nobel, moram ovim, nakon podrobnog razmišljanja, izjaviti svoju posljednju volju u pogledu imovine koju ću moći ostaviti u času svoje smrti. Kapital koji će izvršioci oporuke uložiti u pouzdane obveznice treba stvoriti fond od kojeg kamate imaju svake godine biti raspodijeljene onima koji su u protekloj godini iskazali najveću uslugu čovječanstvu.”

Nobelova nagrada kao jedna od najprestižnijih nagrada utemeljena je 29. lipnja 1900. godine. Dodjeljuje se za postignuća na pet područja: za postignuće na području fizike, kemije te na području fiziologije ili medicine. Također, dodjeljuje se i za dostignuća na području književnosti te za mir u svijetu.

Prva svečanost dodjele Nobelovih nagrada održana je 1901. Godine na Kraljevskoj Muzičkoj Akademiji u Stockholmu, a dodijeljene su nagrade za književnost, fiziku, kemiju i medicinu. Od 1902. godine nagrade formalno dodjeljuje kralj Švedske.

Sam je Nobel bio šokiran načinom na koji je svijet upotrebljavao njegov najveći izum te je upravo zato odlučio da se ”Nobelova nagrada” dodjeljuje onima koji su svojim zalaganjem i sposobnostima najviše pridonijeli poboljšanju čovječanstva bez obzira na nacionalnu pripadnost.