1c0:I[8370,["5878","static/chunks/5878-7c08c43162a37af9.js","8718","static/chunks/8718-8b90b335b578d592.js","5458","static/chunks/5458-914e0f9bb97c06bc.js","7060","static/chunks/app/%5BcategorySLug%5D/%5BsubcategorySlug%5D/%5BarticleSlug%5D/%5BidSlug%5D/%5BgallerySlug%5D/%5BgalleryId%5D/page-b9f3980c29b42843.js"],"default"] 1c1:T6cd,

''U ime Oca i Sina i Svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.

Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.

Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.

Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja''.

Tekst je to Povelje bana Kulina, koja je najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument i jedan od najznačajnijih dokumenata bosanskohercegovačke povijesti. Napisana je 29. kolovoza 1189. godine.

Pisana na starobosanskom jeziku i bosančicom, najstariji je pronađeni bosanski državni dokument. Sadržaj povelje svjedoči uređenoj bosanskoj državi i prijateljskim odnosima s Dubrovnikom.

Primjerak za koji stručnjaci pretpostavljaju da je original nalazi se u Rusiji, u Sankt Peterburgu. Postoje i dvije prepisane verzije koje se čuvaju u Dubrovniku. Rusija je odbila vratiti original povelje Bosni i Hercegovini.

Povelju, kao i sve u BiH, prate traznorazna svojatanja pa je tako bilo objavljeno da je pisana srpskim jezikom a u Tuzli je na spomeniku izostavljen dio koji ukazuje na kr&scaron