'Žao mi je što nisam snimio film o opsadi Sarajeva'

Iako će narednog mjeseca napuniti 85 godina, slavni filmski režiser Veljko Bulajić još uvijek mnogo radi. Rođeni Crnogorac koji je prošlog ljeta, zajedno sa Lordanom Zafranovićem, na 'Motovun Film Festivalu' dobio nagradu '50 godina', kaže u ekskluzivnom intervjuu za agenciju Anadolija (AA) da trenutno radi na dugometražnom dokumentarnom filmu, kao i na jednom igranom filmu.

Riječ je, započinje Bulajić o 'ljudskoj priči koja se odnosi na sve ratove koji su se događali na ovim prostorima'.

"Posla je puno, angažman je uvijek veliki. Posebno u današnjim uvjetima kada nema više dobro organiziranih filmskih kuća koje su mogle biti pratnja autoru dok radi na projektu. Tako da je danas mnogo složenije i teže raditi jer ne postoji organizacija kinematografije kakva treba da postoji i kakva je nekad postojala u Bosni, Hrvatskoj, Beogradu... Radim dosta i tako će biti stalno. Volim da radim. Rad me drži", govori Bulajić za agenciju Anadolija nakon dužeg odsustva iz javnosti.

Autor 'Bitke na Neretvi', 'Kozare', 'Vlaka bez voznog reda', 'Libertasa', filma 'Skoplje 63' otkriva za agenciju Anadolija zašto, uprkos njegovoj velikoj volji, nikada nije snimljen film 'Sarajevo', nesuđena filmska epopeja. Skoro desetljeće i pol otkako je završena, po mnogima, isfabricirana afera o novcu za nesuđeni filmski spektakl, Bulajić samo ističe da je 'propuštena velika šansa'.

"Jer, bilo je vrijeme da cijeli svijet sagleda dramu Sarajeva. U tu priču upetljali su se mnogi, počevši od Sacirbeya (Muhamed Šaćirbegović, bivši ministar vanjskih poslova Republike BiH), do tadašnjih generala. Bilo je tu raznih interesa i tumačenja, raznih pritisaka. Tako da sam ja poslije dugo vremena, poslije strašno mnogo uloženog truda sa ekipom i dobrim stranim partnerima, koji su htjeli da se napravi priča o drami Sarajeva, bio sretan što sam otišao. Jer, mnoge su se negativne snage upetljale oko filma. Izgubljeno je moje strašno dragocjeno vrijeme. Želio sam da taj film poklonim Sarajevu. Uostalom, ja sam se osjećao Sarajlijom! Bio sam u Sarajevu kao dijete, u Sarajevu sam učio školu, živio. Nosio sam duboko u sebi taj film i te ljude u Sarajevu, u toj velikoj drami Sarajeva", tvrdi Bulajić, koji živi i radi u Zagrebu.

Danas, veli, može samo da žali. Zato nam otkriva do sada nepoznate činjenice.

"Jako mi je žao što taj film nije urađen, ali sam vidio da je atmosfera koja je vladala u nekim političkim krugovima Sarajeva bila apsolutno..., bila je takva da se nije mogao snimiti film. Otkrit ću Vam nešto što do sada nikome nisam kazao. Alija Izetbegović je imao dobre namjere za film 'Sarajevo' i bio je čovjek širokih pogleda. Ja sam sa njim razgovarao nekoliko puta. Vjerovao sam da će se zbog njegovog takvog odnosa prema filmu 'Sarajevo' i ostali slično ponašati. Međutim, priče, intrige, ne znam koje sve stvari, učinile su to da je i Izetbegović, na kraju, reterirao. Nije znao što će biti ako da podršku filmu, može li, smije li, imao je dileme... i ljudi oko njega su imali dileme. Očekivao sam da će kazati: 'Dajte autoru da napravi film kad je već došao'", objašnjava Bulajić u intervjuu za agenciju Anadolija.

Danas se s ponosom sjeća svojih ratnih filmova. Posebno 'Bitke na Neretvi' i 'Kozare'. "Drago mi je da sam radio 'Kozaru' i 'Neretvu'. Ti filmovi su nagrađivani. Vidio ih je cijeli svijet, čak 500 milijuna gledatelja. Vrlo sam ponosan na 'Neretvu'. To je svjetski film. Bio je nominiran za Oscara. Nema zemlje gdje nije prikazan, a i danas se prikazuje. Uvršten je, konačno, među deset najboljih ratnih filmova u povijesti svih svjetskih kinematografija po izboru svjetskih kritičara", govori sugovornik AA.

Otkriva da su suradnici Josipa Broza Tita tražili da doživotni predsjednik Jugoslavije bude centralna ličnost filma 'Bitka na Neretvi'. No, on tvrdi da je to uspio izbjeći na svoj način. Iako bi mnogi očekivali drugačije, Bulajić je kritičan prema partizanskim filmovima i autorima tog žanra uopće.

"Mogu vam reći da je razdoblje snimanja ratnih filmova bilo razdoblje snimanja strašno loših ratnih filmova. Autori su međusobno kopirali filmove. Radio je loše veliki broj loših autora. Tada je bilo takvo vrijeme u Jugoslaviji da je najlakše bilo dobiti pare za ratni film. Svaka republika, svaka pokrajina je htjela da ima svoj film. Novci su se davali šakom i kapom, radili su kojekakvi autori. Ostaje jedna strašna serija loših partizanskih filmova. Naravno, bilo je i jako dobrih, ali je bilo i ogromna većina naprosto negledljivih filmova", tvrdi on.

Zanimljivo je da je Bulajić, kako ističe, odbio da poslije 'Bitke na Neretvi' režira i film 'Sutjeska', koji je kasnije snimio Stipe Delić. "Ja sam poslije 'Neretve' mogao sve. Davano mi je sve i više sredstava nego za 'Neretvu'. Ja nisam htio da radim 'Sutjesku'. Ja sam to izbjegao, malo se i zamjerio. Ali, tadašnje bosansko rukovodstvo je da bi još bolje učvrstilo svoje odnose sa Titom insistiralo na tome da se snimi 'Sutjeska'. I to kao velika partizanska pobjeda!? A bila je veliki partizanski poraz".

Redatelj Emir Kusturica svojevremeno je ismijao Bulajića u svom filmu 'Underground', iako Bulajić tvrdi da je Kusturici pomagao na početku karijere. "Emir Kusturica više uopće nije sineasta, nego ga treba gledati kao nekog poslovnog čovjeka, biznismena. To je izvan posla kojim se mi sineasti bavimo. Tko mu daje podršku, pod kojim uvjetima, s kim to radi i kako, ja ne znam. Ali, kao sineastu, ja ga ne vidim. On je totalno u politici, u biznisu", zaklučio je Bulajić.