Glumica Obrane i zaštite: 'Bila sam šokirana netrpeljivošću koja vlada Mostarom'

Najuspješniji ovogodišnji festivalski film 'Obrana i zaštita' Bobe Jelčića u ponedjeljak će imati zagrebačku premijeru nakon koje u četvrtak kreće u redovnu kinodistribuciju. Prije same premijere T-portal je o filmu porazgovarao s jednom od važnih karika, glumicom Ivanom Roščić.

Ivana Roščić u filmu 'Obrana i zaštita' glumi vrlo upečatljivu ulogu Zehre, kćeri pokojnog prijatelja protagonista filma Slavka (Bogdan Diklić). Hrvatska glumica s filmom je proputovala velik broj festivala, osjetivši bilo publike od Berlina preko Pule i Sarajeva do Mostara. S novinarima je podijelila iskustva samog snimanja filma i njegova vrlo uspješnog festivalskog života potvrđenog brojnim nagradama.

'Obrana i zaštita' u četvrtak stiže u redovnu kinodistribuciju. Vjerujete li da će odlični festivalski rezultati prizvati gledatelje u kina?

Sigurno će zaintrigirati dio publike, a vjerujem da će dio poželjeti vidjeti i Bogdana Diklića i Nadu Đurevsku. Tu također ulazi i faktor znatiželje.

Festivalski put bio je vrlo uspješan – od zapaženog nastupa na Berlinaleu preko apsolutne pobjede u Puli, nadalje. Što Vas je na tom putu najugodnije iznenadilo, a od kojeg prikazivanja ste najviše strepili?

Premijerno sam film prvi put pogledala na Berlinaleu i bila sam uzbuđena i ustremirana. Željno sam iščekivala taj film; otpočetka sam vjerovala u njega. Nakon Berlina bila sam i u Puli i u Sarajevu, no ipak mi je od svega najdraže što sam bila na premijeri u Mostaru. Ovo je ipak film o tom prelijepom gradu, o životu u njemu, o njegovom pulsu, njegovom strahu i željela sam biti dio toga.

Kako je bilo u Mostaru?

Bilo je uzbudljivo. Nisam stigla popričati s puno Mostaraca, ali s onima s kojima sam stigla razgovarati o filmu nisam naišla ni na jednu negativnu kritiku. Dapače, svi su se mogli identificirati s nekim segmentima o kojima film progovara i isključivo pozitivno su govorili o filmu. Mostar ili ne, u ovom je filmu riječ o nekim unutarnjim dvojbama koje svi imamo.

Je li Vas proces stvaranja filma suočio s vlastitim i tuđim unutarnjim dvojbama i zidovima?

U Mostaru sam bila nekoliko puta još kao djevojčica i pamtila sam ga kao lijep i nekako egzotičan grad. Po povratku u Mostar za vrijeme snimanja bila sam šokirana kako gradom vlada tiha netrpeljivost. Rad na filmu me opet potaknuo na razmišljanje – čemu to sve skupa? Kako se kao 'mali ljudi' damo zavesti tim nekim politikama, religijskim i ljudskim razlikama? Tko su ti 'Dragani' kojih se bojimo i koji nas vječno stavljaju u 'čekaonicu'?

Intervju u cjelosti možete pročitati na T-portalu.