14.11. – Ponedjeljak

Još uvijek nitko nije trepnuo okom na vapaje širokobriješke majke koja želi čuti istinu o stradavanju njezina sina. Svi sve znaju, a nitko ništa ne zna. Institucije poduzimaju nekakve radnje, a radnje ne znače ništa. Svi se pretvaraju da se ovo ne događa pred njihovim vratima. Sve dok netko od nas ne zatraži istinu. I tek tu i tamo dobije lajk.
Zatražili smo službeno očitovanje policije i tužiteljstva. Nakon zamuckivanja, telefoniranja i dopisivanja, dobili smo odgovor – još se ništa ne zna. Čini se kako se neće ni znati.

15.11. – Utorak

Pohvalio se nekada brzoplet na jeziku federalni premijer Fadil Novalić misiji MMF-a kako je zabrana zapošljavanja na državnim jaslama dala rezultate. No, svjedoci smo kako se neki uredi s jaslama pune do te mjere da će popucati po tko zna kako javno nabavljenim šavovima. Državna poduzeća se šutke pune novim radnicima, a ako upitate rukovodstvo neke tvrtke reći će vam kako rade po internom pravilniku i da im treba ljudi. Malo tko zna da je naredba Vlade jača od pravilnika koji nije zakonski akt. No, u ovoj državi je sve jače od vlade, a umjesto da Fadil nama oprosti, mi smo oprostili Fadilu.

Najavljeno je lizanje poklopaca paštete ispred Parlamenta. Skup je to prosvjed, treba prvo paštete kupiti. Uz to, ako netko ne kupi domaću paštetu, moglo bi doći do vječitog raskola, tko to tamo manje voli Bosnu.

16.11. – Srijeda

Mostaru je nestalo novca za kolektore. Poznajući kaos u kojem je taj grad, ne bi iznenadilo da izrovan ostane do nekih boljih vremena. Nije to za Mostar ništa neobično. Ožiljci loših vremena još uvijek čekaju da se uklone.

Majka iz Širokog Brijega je odgovorila policiji. Policija nije odgovorila ništa.

No, jedna viša policijska razina ipak se trznula. Nakon što je na ovim stranicama objavljeno kako je neki policajac parkirao na dva mjesta za invalide, potvrđeno nam je, krenut će se u istragu. Trebamo podsjetiti istraživače da smo mi pisali i o težim stvarima nego o parkiranju, pa nitko nije zvao...

17.11. – Četvrtak

Mlako je prošao pismeni studentski bunt zbog zapošljavanja u Ministarstvu vanjskih poslova. Politolozi su digli glas protiv natječaja, ali politika će, za koju se izučavaju i pripremaju, sve to riješiti. U korist onih za koje je natječaj napisan.

18.11. – Petak

Raspalila se država opet mržnjom. Zasmetale su pojedincima, skupinama, zvučnima i nezvučnima, velikima i onima koji bi da su najveći, zastave jednog naroda.

Nažalost, dok čitavu godinu gledamo u pod, srameći se što svoj život ne možemo nazvati životom u ovoj nakaradi, umjesto pruženih ruku, oni što su pogledali u zrak govore kako su čitavi narodi zločinci, vampiri, baba-roge i prijetnja. Nije da su svima čiste ruke i nije da se Mostar često kiti. No, zastave povodom četvrt stoljeća od utopljene Herceg Bosne u Federaciju zasute su mržnjom i mržnjama. Baš onako suživotski. Lideri dva naroda, unatoč trubljenjima kako će se raditi na jednakostima, rekli su složno kako za zločine treba odgovarati na svim stranama. No, neki bi da zvuče zvučnije nego inače, pa se potpisala hajka.

Pitaju li se oni koji se kunu u jednu zemlju da nema zemlje u kojoj se pretvaramo da mrzimo samo zastave i da su samo oni ubijali nas. Hrvatima u BiH preostalo je samo još mahati krilima.

19.11. – Subota

Podsjeti me priča o uvezenom mesu iz 1983. u Crnu Goru na neriješenu misteriju u bh mesarstvu. Naime, sad već godinama davno, objavljeno je kako je netko uvozio mesni otpad pod etiketom skupocjenog mesa. Nikad se nije otkrilo tko i zašto.

20.11. – Nedjelja

Hlade se glave. Nema pljuvanja po zastavama, nema traženja istine u Širokom Brijegu, nema Stoca, Mostara, Srebrenice... Jedna lekcija je ponovljena i lagano se preživa. I dok se odmaramo za novu mržnju, tamo negdje u nedosanjanom svijetu u školama su ukinuli školske predmete. A u nas neke još nisu ni uveli. Ni pod jedan krov. Mi smo pametni. I zadojeni.