4.11. – Ponedjeljak

Mjesec dana prošlo je u šutnji. Osim što smo prebrojali mrtve, ne znamo ništa o poplavama i posljedicama poplava. Od onih koji su zaduženi od države da spašavaju i uklanjaju posljedice, nemamo službenog izvješća. Od onih koji procjenjuju štetu, znamo samo da su spori. O spornom kamenolomu iznad Donje Jablanice znamo samo ono što u kockicama poslože mediji te navodni broj kutija navodnog dokaznog materijala o nečemu što je radilo nad selom i na kraju odradilo najveći dio posla u ubijanju ljudi i brisanju mjesta s lica zemlje.

Nismo vidjeli ni nakon mjesec dana vrh Civilne zaštite na nekoj od razina na kojima su se raspodijelili ljudi za koje nikada nećemo utvrditi kako troše novac koji svaki mjesec prikupljamo za zaštitu i spašavanje.

U Srbiji je nakon tragedije na novosadskoj željezničkoj postaji ministar dao ostavku. Čin je to kojeg, ma koliko bio političko ublažavanje užasnih propusta onih koji se dočepaju skupog projekta, nećemo vidjeti u Bosni i Hercegovini jer kod nas odgovorni nemaju odgovornosti. O obrazima ne treba ni pričati.

5.11. – Utorak

Građani Bosne i Hercegovine sledili su se kad su lideri državne koalicije zakukali kako se nisu mogli dogovoriti jer im je bilo hladno. Minus na mjestu sastanka jedan je od dobrih primjera kakva je ovo država i kako su nježna gospoda na njezinom vrhu koja paze na svoje prostate.

Još smo jednom čuli kako se ništa nisu dogovorili i da su jedino suglasni da će se dogovarati. Vjerojatno na nekom toplijem mjestu.

Jedan je bjegunac pao u ruke države koju je patriotski napustio kad se počelo šuškati o istrazi i mogućem sudskom procesu.

Ramo Isak, koji ne bježi, rekao je kako će prodati obiteljsku firmu nakon što su ga Amerikanci – jer je nama svejedno – upozorili da ne može sklapati milijunske ugovore s državom. Stvar je jednostavna. Tvrtka neće biti njegova. Nitko ne pita čiji će biti milijuni.

Smrti u Novom Sadu izvele su ljude na ulice. Kod nas je toliko smrti zbog kojih se ne diže niti glas. Mještani Donje Jablanice najavljuju prosvjede koji neće dobaciti do onih koji su još jednom podbacili.

Briše se Bosna i Hercegovina iz priče o nacionalnim spomenicima. Patriote koje spomenici ne zanimaju i koji ih ruše svojim pohlepama ne galame previše. Spomenici nisu interes. Povijest se ovdje ionako izmišlja.

6.11. – Srijeda

Donald Trump osvojio je opet Ameriku i srce Milorada Dodika koji je u Palatu postavio zastavu mrske Amerike i zaboravio na crnu listu, sankcije i svo gaženje kaubojskim čizmama. Čak je stavio i Trumpovu kapu nadajući se da će novi američki predsjednik skinuti omču koja ga je stegla. A onda je stigla nova kazna bliskim tvrtkama.

Nižu se čestitke raznih dužnosnika koji se pokušavaju svidjeti novom američkom predsjedniku budalasto misleći da će drugog radnog dana uzeti papir i napisati rješenja za zemlju koja nema rješenja sama za sebe.

Šuška se da su Bosnu i Hercegovinu uz nacionalne spomenike obrisali patrioti. Patriotizam se pretvara u šutnju.

7.11. – Četvrtak

Gospoda iz pravosuđa, koju čekamo da ubaci u neku veću brzinu i zagrize neke malo veće ribe, bune se jer ne žele javnosti predočiti svoju imovinu. Tvrde da je bogatstvo i bogaćenje privatna stvar iako ih plaćamo javnim novcem i očekujemo da nemaju što kriti jer su, ako pravo sude u pravosuđu, pošteni.

Željezničari prijete da će i oni blokirati državu jer se ništa ne čini da se ismijavane pruge obnove. Pokazalo se da zanemarene željeznice puno znače ali i da one koji upravljaju puno ne zanimaju.

Još raspravljamo o Trumpu. O sebi nismo.

8.11. – Petak

Još uvijek nisu završili izbori u BiH jer se još uvijek broji i jer se pripremaju pritužbe i tužbe nezadovoljnika. Građani su zadovoljni.

Patriot Fikret Prevljak kaže kako je bio u Turskoj, u kojoj nitko ne može pronaći Sakiba Mahmuljina, jer se nije mogao liječiti u BiH. U našoj zemlji nema kalcija i vitamina B.

Naslađujemo se jer Amerikanci guglaju kako bježati iz Amerike. Mi ne guglamo. Mi bježimo.

9.11. – Subota

Dok se maše američkim zastavama, nabijaju na Dodikovu glavu crvene Trumpove kape nakon partizanske u Rusiji, veleposlanik države koja se trudi upravljati svijetom poručio je kako se naše veseldžije uzalud vesele.

Američki veleposlanik u BiH, Michael Murphy, poručio je čelnicima stranaka koje su najveće (barem samima sebi) i najglasnije kako će oni i dalje ostati najveći problem i kako je korupcija koju su unijeli kao pravilo u upravljanje najveći problem ove zemlje.

Čestitke su se, čini se, uzalud nizale i uzalud su se trošili epiteti. Krivci u BiH i za ovakvu BiH će biti isti.

Građani u Donjoj Jablanici prosvjeduju zbog spore obnove. Nitko ne prosvjeduje zbog brzog rušenja.

10.11. – Nedjelja

Amerika velika, Srbija pristojna. Poručio je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić nakon telefonskog razgovora s Donaldom Trumpom.

Potom je Vučić, koji pokušava primiriti bijes građana nakon novosadske tragedije pa sijevaju lisice, nazvao Milorada Dodika i prepričao mu razgovor. Možda je Vučić zamolio Trumpa da kad zasjedne skine koju kaznu Dodiku. Trumpu to ništa ne znači, Dodiku puno.

Dodik pak priča kako bi mlade Srbe slao u vojsku i to u Srbiju. Sijevaju reakcije. Oni našu djecu šalju u torove i rovove, svoju šalju na prijestolja.

Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona proglasila je prestanak prirodne nesreće. Sve druge nesreće nam ostaju.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.