Najnovija analiza Centara civilnih inicijativa (CCI), o reviziji u Federaciji BiH, osim na vrlo mali obim revidiranih institucija, u odnosu na ukupan broj onih čiji bi rad trebao da nadzire Ured za reviziju institucija u FBiH, zabrinjavajuće veliki broj negativnih revizorskih ocjena, te, masovno kršenje zakona i nedovoljne kapacitete Ureda, ukazuje i na ozbiljan problem u kontekstu realizacije revizorskih preporuka.

Revizorske preporuke revidiranim institucijama, kojima je cilj otklanjanje propusta i grešaka uočenih u radu institucije, kako bi se taj rad, u nastavku, odvijao transparentno, u skladu sa propisima i u interesima društva, a koje su logična posljedica provedenih revizija i nalaza do kojih se došlo u njima, potencijalno su jedan od najznačajnijih alata za pozitivne društvene promjene. Na žalost taj potencijal je do sada uglavnom neiskorišten, priopćeno je iz CCI-a.

S jedne strane zbog malog procenta institucija koje Ured uspijeva da revidira (manje od 5% godišnje), a s druge strane zbog neodgovornog odnosa većine revidiranih institucija prema revizorskim preporukama. Pa i nedovoljnog angažmana samog Ureda za reviziju, te Parlamenta i tužilaštava.

Ukupan broj preporuka, u razdoblju 2015.-2018., koje su revizori dali institucijama u Federaciji BiH je 5.200. Pri čemu je broj različitih(!) preporuka nešto preko 4.000 - određeni dio preporuka, naime, ponavlja se iz godine u godinu.

Realizacija revizorskih preporuka je nezadovoljavajuća. To je moguće ustvrditi bez obzira na manjkavosti u praćenju procesa realizacije, koja je primjetna u radu Ureda za reviziju. Naime, preciznu realizaciju preporuka teško je utvrditi zbog nepotpunih podataka.

Realizacija preporuka i praćenje njihove realizacije, navode, predstavlja jedan od najvećih izazova u procesu revizije. Nemogućnost kontinuiranog praćenja realizacije preporuka za posljedicu ima nemogućnost pozivanja na odgovornost rukovodilaca institucija, u kojima, revizijom uočene nepravilnosti u radu nisu otklonjene.

No, uzorak za koji postoje podaci je dovoljan da se izvede zaključak o neprihvatljivo niskoj razini realizacije preporuka, od strane revidiranih institucija. Na primjer, broj nerealiziranih preporuka, u 2015. i 2017. godini, čak je veći od broja u potpunosti realiziranih preporuka u tim godinama.

Ali nije samo do revidiranih institucija. Naime, realizacija dijela revizorskih preporuka (npr. onih koje se tiču izmjene postojećih zakonskih rješenja) nije u domenu revidirane institucije, nego su za njihovo implementiranje odgovorne određene instance vlasti ili više institucija zajedno. U ovom kontekstu, bitno je istaknuti, da uspjeh revizije ne zavisi samo od rada Ureda za reviziju, nego je ključna involviranost i ostalih institucija, prije svega parlamenta, izvršne vlasti, te tužiteljstava. I njihovo reagiranje, koje, nažalost izostaje, bar u onoj mjeri koja bi bila poželjna i koja bi pomogla da rad revizora značajno utiče na pozitivne promjene u društvu.

Iako po zakonu, parlament može na osnovu nalaza i preporuka datih u revizorskim izvještajima izreći sankcije u vidu smanjenja proračuna institucija, ali i druge korektivne mjere, one se ne izriču.

S druge strane, suradnja sa tužiteljstvima nije institucionalizirana, odnosno precizno definirana i ne rezultira očekivanim reagiranjima tužiteljstva na revizorske nalaze i mišljenja, odnosno sankcioniranjem onih koji krše zakone i druge propise, priopćeno je iz CCI-a.