Dok mnogi gledaju mogućnost kako “pobjeći” iz svog zavičaja u bolju i svjetliju budućnost gdje će pošteno biti nagrađeni za svoj rad, na sreću ima još puno naših sugrađana koji su uvjereni kako se i ovdje može živjeti od svoga truda. Samo je potrebno skupiti hrabrosti i krenuti u neki biznis drukčiji od onog kojeg želi raditi većina.

Navalili “svi” na smilje pa nastala prenatrpanost i neizvjesnost iz dana u dan kako će veliki lobiji upravljati njihovim radom i dirigirati im tržišnu cijenu proizvoda u kojem su mnogi uvidjeli kako bi mogli živjeti od svog rada i svoje obitelji prehranjivati.

Ali nije sve u smilju, ima i drugih kultura koje mogu uspjeti na našem području, a potrebne su za našu svakodnevnu prehranu, piše ŠirokiBrijeg.info

Pizza, mljeveno meso, rižoto, omlet, piletina s paprikama, špagete…. i još puno kulinarskih specijaliteta koji su upotpunjeni tek onda kada u njih dodamo jedan od najzdravijih prirodnih proizvoda, a to su gljive.

Gortat Goluža iz mjesta Knešpolje (Širokog Brijega), odlučio je prije par mjeseci krenuti u posao s proizvodnjom šampinjona. Početak kao svaki i probijanje na tržište bili su teški, ali sa malo truda već se vide prvi znakovi jedne uspješne budućnosti uloženog truda u naše domaće gljive.

Novinari su posjetili Gortata u njegovoj “maloj” firmi iz koje je sve to krenulo, te pokušali doznati kako se odlučio na ovaj potez.

''Život je sam po sebi rizik, a tko neće riskirati i posvetiti se nečemu korisnom, dati sve od sebe i truditi se, teško će nešto postići u životu. Počeci su mi bili teški, kao i što je svaki početak. Odlučio sam prije nekoliko mjeseci krenuti s uzgojem domaćih šampinjona, učio sam od ljudi koji su već imali dugogodišnjeg iskustva u tome i naučili su me kako moraš imati kvalitetu proizvoda kojeg ćeš tržištu ponuditi ako želiš opstati da bi netko nešto kupovao od tebe'', govori Gortat o početku svoje odluke da krene u ovaj biznis.

Kako je kazao prvi dani nakon što su prispjeli plodovi trebalo ih je već distribuirati i pokušati se nametnuti tržištu prezentirajući svoj proizvod restoranima, picerijama a oni su ti koji svoje kulinarske specijalitete upotpunjuju sa šampinjonima.

Da to nije bilo lako govori Gortat koji je cijele dane obilazio te ugostiteljske objekte nudeći im prvo da probaju, a tek nakon toga ako se odluče i uvide kvalitetu ponuđenog da nastave daljnju suradnju. Nije trebalo dugo čekati odgovore onih kojima je ponudio svoj proizvod uzgojen na obiteljskom imanju i uskoro se krenulo i s prvim kupoprodajnim realizacijama i iz dana u dan dobiva sve više poziva da im dostavi svoje šampinjone.

No da sve nije tako lako oko dobivanja kvalitete, s obzirom kako se radi o organskom uzgoju šampinjona, dokazuje i to kako ovaj proizvod zahtjeva pažnju i njegu kroz sva 24 sata i gdje u prostoriji apsolutno sve mora biti sterilno i jedan uvjet ako joj se ne ispuni od temperature prostora, temperature komposta, vlage… koji bi omogućili da počnu nicati, a kamoli da narastu, sve to može brzo i propasti.