Nezadovoljstvo potrošača: Potrošači u Mostaru nisu ravnopravni i teško dolaze do zadovoljštine

Najveći problem svih potrošača u cijeloj BiH, ali i u Mostaru se javljaju u javnoj upravi, financijskom sektoru, javnim poduzećima, obrazovanju i zdravstvu.

Osnovna suština potrošačkog odnosa, pod kojim se podrazumijeva kupovina svakog proizvoda ili usluge, po Zakonu o zaštiti potrošača BiH, je da potrošač mora biti ravnopravan, informiran i te da ima mogućnost žalbe, ako smatra da je zakinut.

Subjekti odgovorni za zaštitu potrošača u BiH su Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Vijeće za zaštitu potrošača BiH, Konkurencijsko vijeće BiH, Ured za konkurenciju i zaštitu potrošača u FBIH i RS, udruge potrošača, obrazovne institucije, te institucija Ombudsmana za zaštitu potrošača.

Unatoč tome, što se zaštitom potrošača treba baviti više institucija, postavlja se pitanje kakav je zaista položaj potrošača u Mostaru.  

Marin Bago predsjednik udruge za zaštitu potrošača ''Futura'' upozorava kako se kada se potrošači žale, 90 posto slučajeva se riješi kada su u pitanju pritužbe privatnim tvrtkama, dok je sa javnim poduzećima potpuno drugačije stanje.

''Nijedan vlasnik  privatne tvrtke ne želi negativan imidž u javnosti, to se takve stvari brzo riješe. Mi imamo preko 90 posto riješenih slučajeva, a ono što je neriješeno to su javna poduzeća, poput vodovoda telekoma i slično, Tu zaista građani nisu ravnopravni i nemaju šanse i to je problem'', rekao je Bago za Bljesak.info koji je dodao kako u udruzi u prosjeku prime 2 do 3 pritužbe tjedno.

''Pritužbe javnim poduzećima se mogu riješiti, ali sudom, a to mi ne smatramo pravom zaštitom potrošača. Jer ako potrošač mora dodatno potrošiti vrijeme, novac i živce, zdravlje da bi došao do svog prava, kada često znaju dobiti  i iznos od stotinjak maraka, postavlja se pitanje tko će radi stotinjak maraka gubiti vrijeme i novac i ići na sud. To sve krši prvu odredbu Zakona u kojoj stoji da potrošač mora biti ravnopravan. To je ključno, ako se tu nazire problem, to je problem nepoštivanja zakona. A javna poduzeća se pravdaju tim, mi imamo upravni odbor, on je donio tu odluku i njima je to svetinja. To se krši po zakonu i vi morate na sud'', objasnio je Bago.
 
Potrošači se u BiH, pa tako i u Mostaru mogu žaliti i Ombudsmanu za zaštitu potrošača, ali nedostatak je što oni nisu nadležni za provođenje zakona, nego za nadziranje provođenja zakona. To znači da oni mogu dati preporuku, koja se 'računa' na sudu, ali ne mogu izravno narediti prekršitelju potrošačkih prava da nadoknadi načinjenu štetu.
 
Marinu Bagi postavili smo pitanje Bagi i kakvo je podrijetlo robe i mostarskim trgovinama, te postoje li kršenja prava potrošača u njima.

''U mostarskim trgovinama podrijetlo robe je iz cijelog svijeta. Agencija za sigurnost hrane je izbacila kvalitetne pravilnike koji sadržavaju propise kako se hrana deklarira, kako se prodaje, te sve informacije koje moraju ići uz prehrambeni proizvod. To je urađeno dobro, i to će se uskoro primjenjivati.

Kada bi se taj pravilnik sada unio u neke trgovine, sigurno bi pola proizvoda ''otišlo'' s police, jer ne ispunjavaju standarde, a sve to što ne ispunjava standarde ide na štetu potrošača. Ako mi ne znamo npr. koje su štete tvari u mlijeku, koliko čega ima, je li proces obrade naveden, mi smo uskraćeni za informaciju.

Sustav deklariranja mora biti čitak, vidljiv, moraju se znati sve informacije, sve to uzeti u obzir, kako bi se tržište stabilizirao. Neravnopravnost potrošača se odgleda u tome da vi sami morate dokazati da je neki proizvod štetan. Ako je potrošač mora sam tužiti, onda nismo ravnopravni. Ako se izgubi ravnopravnost na tržištu, onda nemamo zaštite, a kada nemate zaštite po pitanju onoga što jedete i kakve usluge koristite onda ste kao društvo u velikom problemu'', objasnio je Bago.