Kantonalni sud u Mostaru donio je presudu kojom se u cijelosti uvažava tužba Jedinstvene lovačke organizacije Lovac Mostar u upravnom sporu protiv Žalbenog vijeća Vlade HNŽ-a i Ministarstva trgovine, turizma i zaštite okoline HNŽ.
''Ovom presudom poništeno je sporno okolišno dopuštenje izdano investitoru HL001 group d.o.o. Mostar za izgradnju fotonaponske elektrane HL48 na lokalitetu Jasenjani, a predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Ova sudska odluka predstavlja izuzetno važan presedan za zaštitu lovišta, prirode i prava lovačkih udruženja u Bosni i Hercegovini'', priopćilo je ovo lovačko udruženja.
Navode kako je tijekom postupka, zainteresirana strana (investitor) pokušao osporiti pravo lovačkoj organizaciji da uopće pokrene ovaj spor, tvrdeći da lovci nemaju pravni interes nad spornim zemljištem.
Međutim, Kantonalni sud je odlučno odbacio ove prigovore.
U obrazloženju presude se navodi da JLO Lovac Mostar, na temelju ugovora o zakupu privredno-sportskog lovišta Prenj-Velež na period od deset lovnih godina, te na temelju Zakona o lovstvu FBiH i Zakona o zaštiti okoliša HNŽ, ima jasan zakonski temelj i interes sudjelovati u postupcima donošenja odluka koje utječu na okoliš i prirodno stanište divljači.
Navode kako je razotkriveno ''cjepkanje'' projekta radi izbjegavanja propisa.
''Sud je utvrdio da su rješenja nadležnih ministarstava donesena uz grube povrede pravila postupka te na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Kao ključni propust izdvojena je činjenica da je investitor na istom lokalitetu planirao izgradnju čak 30 fotonaponskih elektrana, pojedinačne snage 990 kW. Sud je prepoznao da je jedinstveni projekt namjerno razdvojen na 30 manjih jedinica kako bi pojedinačna snaga ostala ispod 1 MW, čime se pokušala zaobići stvarna nadležnost Federacije BiH i stroži ekološki kriteriji. Priloženi Elaborat zaštite okoliša analizirao je utjecaj samo jedne elektrane (HL 48), ignorirajući kumulativni, stvarni efekt cijelog kompleksa na okoliš, floru i faunu ovog područja, što je u suprotnosti sa suštinom zakona'', navelo je lovačko udruženje.
Dodali su kako bi mjere zaštite bile samo "mrtvo slovo na papiru" te da se u presudi ''naglašava da su ekološke mjere u poništenom rješenju bile propisane samo formalno, bez suštinske svrhe''.
''Posebno je istaknuto da su potpuno izostale obvezne mjere za slučaj prestanka rada postrojenja, odnosno obveza investitora da lokalitet vrati u prvobitno prirodno stanje'', navelo je udruženja.
Istaknuli su kako je u ponovnom postupku, prvostupanjski organ (Ministarstvo trgovine, turizma i zaštite okoline HNŽ) dužan postupiti po nalozima Suda te ispitati postoje li nedopušteni elementi u podnošenju velikog broja zahtjeva istog investitora na istom lokalitetu.
Dužan je i naložiti investitoru dostavu novog Elaborata zaštite okoliša koji mora tretirati efekte cjelokupnog projekta na tom području te jasno i realno propisati izvedive obveze operatera radi osiguranja visokog stupnja zaštite biljnog i životinjskog svijeta.
''Ova presuda šalje snažnu poruku da se prirodni resursi i lovačka staništa ne mogu devastirati netransparentnim administrativnim odlukama, te da su lovačke organizacije ključni i zakonom priznati čuvari prirode u svojim lovištima'', navedeno je iz lovačkog udruženja.