Proroci su 2012. godine mnogo toga promašili - Grčka nije napustila eurozonu, euro nije propao, a nijedan od ta dva scenarija se vjerojatno neće ostvariti ni u 2013., piše londonski poslovni list Economist.
Kada je formirana monetarna unija, nisu bili planirani paketi pomoći za pojedinačne zemlje, ali je čišćenje fiskalnog nereda ipak postalo kolektivni zadatak, a rješenje problema se još ne nazire.
Od pomoći je što je privremeni fond za spas, kreiran da pomogne Grčkoj, Irskoj i Portugalu, prerastao u trajni, Europski stabilizacijski mehanizam (ESM).
U odgovarajućem trenutku, poslije izbora u Njemačkoj, ta "ublažena" restruktura će se vjerojatno pretvoriti u otpis duga, ocjenjuje Economist.
Problemi u Španjolskoj i Italiji također su pokrenuli podjelu odgovornosti i rizika u vezi s bankama. Svega šest mjeseci nakon što su lideri eurozone obećali kako će prekinuti "začarani krug" između banaka i država, ministri financija odobrili su zakonski okvir za uspostavljanje jedinstvene bankarske supervizije u monetarnoj uniji. Kada supervizija bude pokrenuta, ESM će moći direktno dekapitalizirati posrnule banke.
Naredni korak treba biti mehanizam za zatvaranje ili restrukturiranje problematičnih kreditora, uz zajednički sustav garancija depozita.
Eurozona, također, uvodi još stroža fiskalna pravila. Lideri će sljedećeg lipnja pregovarati o prijedlozima da države potpišu "ugovore" koji bi ih obvezali na strukturne reforme, u okviru kojih bi državama bila ponuđena pomoć tijekom provođenja bolnih mjera.
Međutim, nadaleko najvažnija akcija u 2012. bilo je obećanje predsjednika Europske centralne banke (ECB) Marija Dragija da će "uraditi sve što je potrebno" da spriječi raspad eurozone. ECB je navela kako je spremna kupiti kratkoročne obveznice zemalja u problemima u "neograničenim" količinama, pod uvjetom da države pristanu na reforme. Nakon tog poteza banke, troškovi zaduživanja Italije i Španjolske značajno su pali. Sve spomenute mjere predstavljaju korake u dobrom smjeru, ali postoji opasnost od uljuljavanja.
Veća stabilnost u eurozoni zasigurno će pomoći ekonomiji, ali ECB navodi kako je taj blok zemalja ušao u recesiju krajem 2012. i da će se iz nje izvući tek krajem iduće godine.
Recesija je najdublja u problematičnim perifernim zemljama, a nezaposlenost je u stalnom porastu. Više od četvrtine radnika i polovine mladih je bez posla u Španjolskoj i Grčkoj.
Ukoliko se privredni rast ne oporavi, proračunski deficiti biti će sve veći, dužnički teret će rasti, a banke će ostati ranjive. Dugotrajna recesija i visoke stope nezaposlenosti također bude strahovanja od političkih nemira, upozorava Economist, prenose u ponedjeljak agencije.
Pored toga, sudbina eura zavisiti će od odluka zemalja koje najviše novca prilažu u zajedničku kasu, prije svega Njemačke. Kancelarka Angela Merkel oprezna je oko davanja njemačkog novca, uoči izbora u toj zemlji, zakazanih za jesen 2013. godine.
Pozivi Francuske da se kreiraju zajedničke euroobveznice odbijeni su prije više mjeseci. Alternativna, također francuska, ideja da se osnuje zajednički proračun eurozone za borbu s gospodarskim šokovima odbačena je na samitu EU 13. i 14. prosinca.