Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, slatke vode na planeti Zemlji ima svega 2,5%, od čega podzemne vode čine 30,8%, jezera i rijeke 0,3%, dok je najveći dio slatke vode “zarobljen” u ledenjacima (68,9%). Procjenjuje se da je samo 1% slatke vode ili 0,007% ukupne količine vode moguće koristiti za potrebe čovječanstva.

U svijetu čak 1,1 milijarda ljudi nema pristup pitkoj vodi, a 2,4 milijarde živi bez osnovnih sanitarnih uvjeta. Voda, ili kako se često naziva “nafta 21. vijeka”, jedan je od najznačajnijih resursa u suvremenom svijetu. Bosna i Hercegovina je još uvijek jedna od rijetkih zemalja, kako u Europi tako i u svijetu, koja posjeduje velike količine pitke vode. Zato je i veća naša odgovornost u pogledu potrebe za ulaganjem maksimalnih napora kako bismo takvo stanje i održali nastojeći ne ugroziti bogati vodni fond. Pitke vode u svijetu je sve manje i vode koje posjeduje BiH spadaju u strateški resurs ove zemlje čije će značenje u budućnosti biti još veće, piše Večernji list.

Međutim, otpadne vode predstavljaju najveću opasnost za naše vodene resurse budući da se u vodotoke i jezera ulijevaju bez prethodnog biološko-kemijskog prečišćavanja. Rijeke i jezera ne mogu prihvatiti otpadne tvari bez ozbiljnog utjecaja na prirodnu ravnotežu, što dovodi do intenzivnog zagađenja vodnih resursa i gubitka kvalitetne vode.

Također, ogroman problem jeste i taj što se, primjerice, kontroli kvalitete rijeka i jezera ne posvećuje dovoljna pozornost. To je veliki epidemiološki rizik, posebice izražen u ljetnim mjesecima. Prema podacima Agencije za statistiku BiH u Bosni i Hercegovini je tijekom 2016. godine došlo do značajnog povećanja količine urbanih otpadnih voda koje se pročišćavaju. Skok s 4 na 22 posto pročišćenih otpadnih voda rezultat je puštanja u rad više novih uređaja za tretman urbanih otpadnih voda.

Na ovaj način BiH je dobila znatne količine pročišćene vode koja se može ponovo iskoristiti, a istodobno je smanjila stupanj zagađenja okoliša. Po količini pročišćene urbane otpadne vode, Bosna i Hercegovina se sada dosta približila zemljama iz okruženja. U Hrvatskoj se pročisti oko 37 posto, u Srbiji nešto više od 10 posto, a u Sloveniji oko 57 posto urbanih otpadnih voda. U razvijenim evropskim zemljama taj postotak je daleko veći.

U Nizozemskoj je, na primjer, oko 99 posto, a u Luksemburgu skoro 97 posto. U regulaciji vodnog režima zemljišta, izvorišta vode za piće i vodotokova, kao i u zaštiti zemljišta od erozije, uloga šuma je od prvorazrednog značaja. Šume povoljno utječu na vodni režim i sprečavaju eroziju zemljišta, čime umanjuju mogućnost pojave poplava i njihovih štetnih posljedica.

Hidrološka funkcija šuma sastoji se u pročišćavanju podzemnih i površinskih voda i u smanjenju njihovog brzog oticanja. Zaštitni utjecaj šume osobito dolazi do izražaja za vrijeme dugotrajnih kiša i ljetnih pljuskova, kao i u proljeće za vrijeme topljenja snijega. Ako ljudi nastave uništavati ove površine, u budućnosti će postojati sve veći rizik od pojave poplava. Ogroman je paradoks i to kako je BiH jedna od zemalja s najvećim brojem izvora prirodne i čiste vode, a u isto vrijeme, njezine rijeke su najonečišćenije na svijetu.

Globalno promatrano, većina svih otpadnih voda iz domova, gradova, industrije i poljoprivrede vraća se ponovno u prirodu bez tretiranja ili bez recikliranja, zagađujući okolinu, a gubeći vrijedne hranjive tvari i druge korisne materijale koje sadrže u sebi. S obzirom na to da raste broja stanovnika, ubrzanu urbanizaciju i ekonomski razvoj, količina otpadnih voda koja nastaje i ukupni stupanj onečišćenja je u porastu na globalnoj razini. Prema indeksu zaštite okoliša za postupanje s otpadnim vodama, BiH ima, od stotinu mogućih, samo tri boda. Prema propisima Europske unije o gospodarenju otpadom, sustav pročišćavanja vode mora imati svako naselje s više od 20 tisuća stanovnika. BiH s četiri milijuna stanovnika ima samo tri pročistača vode na rijekama.

Međutim, upravljanje otpadnim vodama je ozbiljno zanemareno, kako u BiH tako, nažalost, i u većini zemalja pa čak i onih razvijenih, a otpadne vode su uvelike podcijenjene kao potencijalno pristupačan i održiv izvor vode, energije, hranjivih tvari i drugih korisnih materija. Primjerice, umjesto da se rasipaju, mora se primarno smanjiti nastanak otpadnih voda te ih ponovno koristiti, tj. reciklirati ih. U domovima se može ponovno koristiti vodu za navodnjavanje vrtova i slično. U gradovima se može tretirati i ponovno koristiti otpadne vode za zelene površine.

U industriji i poljoprivredi moguć je tretman i reciklaža otpadnih voda za sustave hlađenja i navodnjavanje. Upravo su to razlozi zbog kojih otpadne vode treba promatrati prije svega kao resurs, a ne kao teret. Statistika pokazuje kako se na globalnoj razini više od 80 posto otpadnih voda vraća u ekosustav nepročišćeno ili bez ikakvog recikliranja, 1,8 milijardi ljudi koristi izvore pitke vode kontaminirane fekalijama, povećavajući rizik od obolijevanja od vodom prenosivih oboljenja (kolere, dizenterije, tifusa i polia), a higijenski neispravna voda, loši sanitarni uvjeti i niska razina higijene uzrokuju oko 842.000 smrtnih slučajeva svake godine u svijetu. Sa 9460 metara kubnih pitke vode po stanovniku, BiH je vodeća u regiji.

Ipak, činjenica je kako uvozimo skoro osam puta više vode, nego što je izvozimo. Da bi paradoks bio veći, najviše uvozimo upravo iz susjednih zemalja Srbije, Hrvatske i Crne Gore. U cilju zaštite zdravlja sadašnjih i budućih generacija, nužno je spriječiti zagađenje vodnih resursa, što zahtijeva odgovornost svake zemlje i njezinog stanovništva, kao i međunarodnu suradnju. Europska Konvencija o upotrebi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera (1992.), koja je u Bosni i Hercegovini stupila na snagu 3.3.2010. godine, pruža osnove za razuman i pravedan način upravljanja vodnim resursima, koji služi potrebama prirode, poljoprivrede i industrije, a prije svega ljudskog zdravlja.

Pročitajte još

Prijeti nam apokalipsa - gradovi ostaju bez pitke vode