Deponija crvenog mulja kod Dobrog Sela ponovno otvara ozbiljna pitanja o zaštiti stanovništva i okoliša. Novo znanstveno istraživanje potvrdilo je prisutnost teških metala i povišene koncentracije prirodnih radionuklida, dok aktualni Nacrt prostornog plana Općine Čitluk na toj lokaciji, među više mogućih namjena, ostavlja prostor i za regionalno odlagalište otpada.

Na problem je redakciju upozorio čitatelj koji tvrdi da su pojedini vlasnici zemljišta u posljednjih dvadesetak dana dobili pozive Općine Čitluk na razgovore o parcelama u blizini deponije. Prema njegovim navodima, pozivi se upućuju pojedinačno. Broj pozvanih, razlog sastanaka i njihov mogući odnos s Prostornim planom zasad nisu službeno potvrđeni.

Milijuni tona otpada na krškom području

Deponija je nastala odlaganjem otpada iz nekadašnje proizvodnje glinice. Prema Nacrtu prostornog plana Općine Čitluk, crveni mulj odlagan je između 1979. i 1992. godine.

U jednom dijelu dokumenta navodi se da je odloženo približno 4,16 milijuna tona, dok se u drugom govori o više od šest milijuna tona. Kapacitet bazena procijenjen je na 8,69 milijuna prostornih metara, a nasip je dug 2.156 i visok približno 20 metara.

Razlika od gotovo dva milijuna tona u procjenama iz istog službenog dokumenta pokazuje da ni osnovni podaci o količini odloženog materijala nisu potpuno usuglašeni.

Plan navodi da se deponija nalazi na vapnenačkom, seizmički aktivnom području. Kao jedan od mogućih rizika izrijekom se spominje prodiranje sadržaja u podzemne vode u slučaju oštećenja dna ili bočnih dijelova bazena, primjerice tijekom potresa.

Posebna pozornost, stoji u dokumentu, mora se posvetiti podzemnim tokovima od Mostarskog blata prema izvoru Dunajac i mogućoj vezi s izvorištem Biletić Polje. Navodi se i mogućnost raznošenja suhih čestica vjetrom te njihova utjecaja na ljude, životinje, tlo i vegetaciju.

Dokument, međutim, ne potvrđuje tvrdnju da onečišćenje iz deponije trenutačno dospijeva u Neretvu ili Jadransko more. Za takav zaključak bili bi potrebni noviji hidrogeološki podaci i sustavni rezultati monitoringa podzemnih voda.

Što je pokazalo novo istraživanje?

U časopisu Environmental Monitoring and Assessment u siječnju 2026. objavljeno je istraživanje deponije kod Mostara, koje su proveli znanstvenici sa sveučilišta u Sarajevu i Zenici.

U uzorcima crvenog mulja utvrđen je pH od 8,04 do 9,16, dok je analiza teških metala pokazala prisutnost kroma, nikla, olova, kadmija, cinka, kobalta i bakra. Željezo i mangan bili su najzastupljeniji među analiziranim metalima.

Gamaspektrometrijom su registrirani prirodni radionuklidi, pri čemu su koncentracije bile najveće za torij-232, zatim radij-226 i uranij-238.

Prema približnom očitanju grafikona iz rada, uzorci su sadržavali oko 330 do 495 bekerela po kilogramu torija-232, približno 115 do 145 bekerela radija-226 te oko 65 do 85 bekerela uranija-238. Budući da se radi o očitanju grafikona, a ne vrijednostima iz javno dostupne tablice, brojke treba tretirati kao približne.

Za usporedbu, UNSCEAR navodi populacijski ponderirane svjetske prosjeke od oko 45 bekerela po kilogramu za torij-232 i 33 za uranij-238 u običnom tlu. Izmjerene vrijednosti torija u crvenom mulju tako su približno sedam do 11 puta veće od svjetskog prosjeka tla, a uranija oko dva do 2,6 puta.

Te usporedne vrijednosti nisu zakonske granice sigurnosti. Sama koncentracija radionuklida u materijalu ne pokazuje koliku dozu zračenja prima stanovništvo niti dokazuje zdravstvene posljedice.

Za procjenu stvarnog rizika potrebno je utvrditi putove izlaganja, izmjeriti vanjsko zračenje te analizirati prašinu, vodu, okolno tlo, poljoprivredne proizvode i eventualno unošenje čestica u organizam.

Istraživanje također nije bilo epidemiološka studija i ne može potvrditi uzročno-posljedičnu vezu između deponije i obolijevanja od karcinoma u okolnim naseljima.

Regionalno odlagalište samo jedna od mogućnosti

Općinsko vijeće Čitluk usvojilo je prednacrt plana 30. ožujka 2026., nakon čega je dokument postao nacrt. Javna rasprava trajala je od 22. travnja do 22. lipnja, a plan je bio izložen i u Domu kulture u Dobrom Selu.

Za područje crvenog mulja izdvojeno je 357,7 hektara rezervnih površina. Kao moguće buduće namjene navedeni su umjetno jezero, ribnjaci, akumulacija za navodnjavanje, sportski i turistički sadržaji te regionalno odlagalište otpada.

To ne znači da je izgradnja odlagališta odobrena. U samom nacrtu piše da se prije aktiviranja lokacije moraju pripremiti dokumentacija za čišćenje i dekontaminaciju bazena i okolnog terena te studije izvodljivosti i utjecaja na okoliš.

U pregledanom dijelu plana nema konkretne odluke o gradnji spalionice otpada. Takva mogućnost zasad se spominje samo neslužbeno i ne smije se predstavljati kao potvrđen projekt bez dokumenta, zahtjeva investitora ili postupka izdavanja dozvole.

Sanacija se tražila još prije 13 godina

Problem nije nov. Mještani Dobrog Sela još su 2013. javno upozoravali na crvenu prašinu i tražili sanaciju. Tadašnja uprava Aluminija tvrdila je da je odlagalište sigurno, dok su stanovnici tvrdili da sanacija nije provedena.

Na javnoj raspravi o tadašnjoj studiji utjecaja na okoliš rečeno je da potpuna sanacija u tom trenutku nije moguća zbog nedostatka novca. Trinaest godina poslije službeni prostorni plan ponovno navodi dekontaminaciju kao prvi uvjet za bilo kakvu buduću uporabu prostora.

Plan predlaže i zaštitni zeleni pojas, fizičko ograđivanje lokacije te mjere protiv raznošenja čestica, što dodatno pokazuje da se bazen ne može tretirati kao bezazleno jezero samo zato što je njegov dio prekriven vodom.

Odgovori koje javnost još nema

Prije donošenja bilo kakve odluke o budućnosti lokacije potrebno je službeno utvrditi:

Ono što dokumenti trenutačno potvrđuju dovoljno je ozbiljno za sustavno ispitivanje, ali ne opravdava proizvoljne zaključke. Deponija s milijunima tona alkalnog industrijskog ostatka, teškim metalima i prirodnim radionuklidima zahtijeva redovit i javno dostupan monitoring prije nego što se uopće počne razgovarati o dovoženju novog otpada.