Japan i tuning već godinama idu ruku pod ruku i zapravo je malo zemalja koje tako specifično vežemo uz kulturu modificiranja automobila. Osim što dominiraju svjetskom drift scenom, japanski tuneri jednakim intenzitetom pristupaju i dorađivanju automobila za čisti show, piše Dnevnik.hr. A premda na mnoge od japanskih stilova tuniranja često gledamo posprdno, prihvaćamo činjenicu da je to njihov unikatan način izražavanja ljubavi i entuzijazma prema automobilima. Jesu li vam poznati svi ovdje navedeni?

1. „Kyusha”

Iako termin „kyusha” u osnovi samo označava klasične automobile, u posljednje se vrijeme njegovo značenje u sklopu tuning scene proširilo i sada obuhvaća supkulturu čiji obožavatelji kao glavni zadatak imaju modificiranje automobila starijih godišta.

Iako za mnoge sama ta činjenica graniči s nekom vrstom smrtnog grijeha, čini se da Japanci luduju za „restomod” projektima koji osim temeljite obnove podrazumijevaju dodavanje hrpetine dijelova koji originalno nisu bili na automobilu, već su djelo moderne „aftermarket” industrije.

2. „Kaido Racers”

Ovaj je stil uređivanja automobila definitivno jedan od najočitijih znakova koji upućuju na to koliko se razlikuju ukusi auto-entuzijasta diljem svijeta pa bi skoro nezamislivo bilo da se netko na Zapadu pojavi s ovakvim vozilom na lokalnom okupljanju tunera.

Ljubitelji „Kaido Racers” stila pristupaju modificiranju s određenom dozom humora, pretvarajući sasvim normalne i pomalo dosadne automobile poput Toyote Creste i Nissan Glorije u svojevrsne karikature na kotačima. U svakom pogledu prenaglašene izmjene na neki način odaju počast svijetu auto-sporta, a automobili redovito dobivaju masivne prednje „lipove”, ekstremne proširene blatobrane i pragove uz isto tako predimenzionirane stražnje spojlere. Priču u pravilu zaokružuju ispušne cijevi koje strše u visinu i staromodni 14-inčni JDM naplatci s raširenim gumama.

3. „Shakotan”

Meta ovakvih prerada najčešće su automobili iz 1970-ih i 1980-ih, premda iznimke svakako postoje, a ovaj stil možda je najlakše opisati kao smireniju i normalniju verziju „Kaido Racersa”.

Ovdje nema karikaturalnog pristupa, ali osnovni elementi s prethodnog stila i dalje su prisutni – spušten ovjes, JDM naplatci s raširenim gumama uz daleko suptilniju prednju ralicu, najčešće u kombinaciji s velikom pažnjom posvećenom čistoći i urednosti motornog prostora i putničke kabine.

4. Monovolumeni

Ako je netko dokazao da ljubav prema modificiranju automobila nitko ne treba nužno ostaviti u prošlosti jednom kada dođe familija, onda su to Japanci. Žena, djeca i pas znače samo da je vrijeme da se sportski automobil zamijeni prilično divljim monovolumenom, klasom automobila koja se na ovim prostorima manje-više ignorira kada u pitanje dođe modificiranje automobila.

Ipak, Japan kao Japan nudi obilje „aftermarket” proizvoda čak i za ovakve automobile pa su raznorazne varijacije na temu obiteljskog trkača više nego česta pojava na tamošnjim okupljanjima tuning klubova. Činjenica da ovakvi automobili dolaze s mnogo prostora u kabini otvara mogućnost karakterističnom pristupu modificiranja iste, pa luksuzna kožna sjedala i masivni ekrani uz hrpu LED-ica definitivno nisu rijetkost.

5. „Dekotora” kamioni

Prevedeno na hrvatski, „Dekotora” kamioni znači dekorirani kamioni, a u usporedbi s našim prostorima gdje bi to moglo podrazumijevati navijački šal omiljenog nogometnog kluba, krunicu i personaliziranu registracijsku pločicu na vjetrobranskom staklu, priča se u Japanu ponovno odvodi u neke za nas nepojmljive sfere.

Iako svojim ekstremnim eksterijerom navode na pomisao da su velikom brzinom proletjeli kroz auto-otpad i pritom pokupili hrpu nasumičnih dijelova, „Dekotora” kamioni pažljivo su ukrašeni raznim pločama od nehrđajućeg čelika i aluminija, a nakon završetka osnove obično slijedi instalacija rasvjetnih tijela, prikolice postaju platno za „airbrush” umjetnike, a interijer se pretvara u pravi izlog neukusa s lusterom kao jednim od često ubačenih elemenata. Ljubitelji ovog stila vole biti primijećeni gdje god da se pojavili, toliko ćemo reći.

6. „Kei” kamioni

Minijaturni japanski automobili koje vežemo uz riječ „kei” tekovina su poslijeratnog razdoblja u kojem su proizvođači za glavni cilj imali mobilizirati narod nakon vrlo teškog perioda. Radnička klasa u njima je vidjela jeftino osobno prijevozno sredstvo, a popularnost ovih automobilčića i kamiončića zadržana je do današnjeg dana, što ne čudi s obzirom na prenapučene ulice te daleke zemlje.

Naravno, u Japanu je obično samo pitanje vremena kada će netko umočiti svoje tuning prste u određenu klasu, pa tako ni „kei” vozila nisu iznimka. Rezultat takvog razmišljanja izrazito su simpatični autići koje bi najradije poškakljali i primili za obraz da ih imaju. Neki drugi ljudi pak imaju drugačije planove, pa im „zavare” diferencijal i odvedu ih u drift arenu.